četvrtak, 17. travnja 2008.

HISTORIJAT

Selo Preljubovići nalazi se sjeveroistočno od mjesta Sokolac BiH, na 5 km od magistralnog puta Sokolac-Han Pijesak, na nadmorskoj visini od oko 900 m. Selo je naseljeno nekoliko vijekova sa više porodica.
Starosjedioci ovog sela su porodice Bekto, dok je najmnogobrojnija porodica Smajić, a u selu žive još porodice Šabanović, Vejzović, Fazlić, Burić, Osmić, Hadžibulić, Ramić, Čardaković, dok na periferiji sela živi nekoliko porodica srpske nacionalnosti.
Selo je nakon drugog svjetskog rata u potpunosti spaljeno, te su ga naši očevi i djedovi iz pepela podigli. Svoj najveći razvoj selo doživljava sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka, kada je u selu živjelo preko pedeset domaćinstava sa nekoliko stotina stanovnika. U tom periodu selo je dobilo struju i vodu, te izgradilo prilazni put u selo. Tih godina mnogo djece iz sela je otišlo na školovanje u Sarajevo, gdje su mnogi završili visoke škole i fakultete.
Tako je prvi čovjek sa diplomom visoke stručne spreme iz ovog sela profesor Hajrudin Smajić.
Prvi medicinski radnik iz sela je rahmetli Hamid Smajić.
Prvi doktor iz sela je primarius dr. spec. pneumoftiziolog Smajić Abdulah.
Prvi doktor nauka iz sela je Šabanović Mustafa doktor veterinarskih nauka.
Prvi hirurg iz sela je Šabanović Juso.
Prvi inzinjeri iz sela su Šabanović Ismet i Smajić Nijaz.
Prvi fudbaler iz sela je Brković Nijaz, svojevremeno prvotimac NK Željezničar, trenutno pomoćnik ministra za poljoprivredu F BiH.
Prvi bokser iz sela je Šabanović Suljo, svojevremeno prvak BiH u teškoj kategoriji.
Prvi biznismen iz sela je Vejzović Pašaga.
Prvi domaćini u selu su Smajić Rizvan i Smajić Kemal.
Prva žena sa diplomom visoke stručne spreme je Fazlić Dika, diplomirala psihologiju i pedagogiju.
Pored navedenih postoji još mještana visokoobrazovanih, uglednih majstora, a nove generacije potomaka su takođe krenule stopama svojih roditelja, mještana sela Preljubovići.
Selo je za vrijeme proteklog rata i agresije na BiH, ponovo spaljeno do temelja.
Mještani ovog sela su se aktivno uključili, u proteklom ratu za vrijeme agresije na BiH, u odbrani svojih ognjišta, u formaciji jedne čete, braneći Sarajevo, Olovo kao i druga područja BiH.
U toj borbi je dalo šest šehida, Smajić Mehmedalija, Vejzović Rifet, Smajić Šahbaz-Reuf, Smajić Šemsudin, Osmić Said i Bekto Alija.
Nakon rata iz sela je osam mještana obavilo islamsku svetu dužnost Hadž.